Asistenti u nastavi za djecu s posebnim potrebama u svijetu su već dugo normalna stvar, ali kod nas je takav oblik rada još u začetku. O čemu se radi? To je oblik podrške učenicima s posebnim obrazovnim potrebama koji su uključeni u redovan sustav odgoja i obrazovanja. Dosadašnja iskustva su pokazala da je uvođenje asistenta u nastavu od velike važnosti za dijete, ali i za nastavnika te za samu školu. Nije rijetkost da u jednom razredu na 30 djece ima dvoje do petoro djece s posebnim potrebama. Nastavnici nisu dovoljno educirani niti imaju dovoljno vremena posvetiti se djeci kojima je dodatna pažnja potrebna, i tada se često dogada da takva djeca ne završe niti srednju školu. Uvođenjem asistenta  u nastavni sustav daje se prednost djeci koja mogu, ali im samo treba dodatna pomoć.

Asistenti u nastavi su nekad bili isključivo defektolozi, no danas se smatra da je bitnija osobnost i karakter asistenta, a kvalitetnu osobu može se naknadno educirati uz pomoć specijaliziranih seminara. Kod nas takvu edukaciju organizira udruga IDEM, naravno uz potporu Ministarstva.



Kad je Hrvatska u pitanju, zakon je na ovom području prilično nedorečen. Iako roditelji imaju pravo tražiti asistenta za svoje dijete, to se rijetko kad provodi u praksi. Bez potrebne dokumentacije ne može se ništa, a nije dovoljna samo dijagnoza, nego i Rješnje o individualizaciji.


Rješnje o individualizaciji

U Zagrebu se postupak odvija preko Gradskog ureda za obrazovanje i projakata Udruge IDEM i udruge PUŽ.  Ukoliko dijete ima navedenu dokumentaciju, škola je dužna primijenjivati individualizirani pristup, ali je važno priložiti upute za nastavnike, te nalaz i mišljenje iz kojeg se vidi koje teškoće dijete ima. Individualizirani pristup, kao i prilagođeni program, nije tipski dokument, nego se izrađuje prema osobitostima svakog učenika  koji ima posebne obrazovne potrebe. Treba razlikovati individualizirani pristup, individualizacija i prilagođeni program. Prvo se odnosi redovan program, ali ako dijete ima poremećaj pažnje tada će mu se npr. omogućiti kraći boravak u razredu, individualna nastava je redovan program, ali uz pomoć asistenta dijete obavlja svoje obveze, i na kraju prilagođeni program je prilagođen prema potrebama djeteta, nekad je to samo u nekim predmetima, nekad u svim.

Individualizaciju u radu provode nastavnici, a stručni suradnik, ako nema defektologa tada je to pedagog ili psiholog, treba učitelju objasniti koji su to postupci. U uvodu Novog nastavnog plana i programa u poglavlju o učenicima s posebnim potrebama, piše u nakoliko navrata da su škole dužne, ako nemaju stručnjaka, osigurati stručnu pomoć izvan škole.

U svakom slučaju je potreban roditeljski napor u ostvarivanju prava vlastitog djeteta na primjereno školovanje, što znači da trebate inzistirati da se individualizacija provodi. Preduvjet za uspjeh vašeg djeteta je dobra suradnja sa  školom u kojoj ćete se dogovarati sa učiteljima i stručnim suradnikom koji će se postupci primjenjivati u školi, a što će se i na koji način raditi kod kuće.